Voćarstvo u Republici Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na proizvodnju jabuke, nalazi se na prekretnici – razvijati se i rasti, ili stagnirati i propasti. Mogu li se proizvođači jabuke kontinentalne Hrvatske organizirati u jednu organizaciju, s vlastitim skladišnim i distributivnim kapacitetima, mogu li proizvoditi zajedničku robnu marku jabuke? O tome se razgovaralo na sastanku župana i predstavnika županija kontinentalne Hrvatske, kojeg je organizirala Zagrebačka županija u Distributivnom centru za voće i povrće d.o.o. u Velikoj Gorici.

 

Razgovaralo se o povećanju konkurentnosti voćarske proizvodnje u Hrvatskoj, a na kraju je jednoglasno podržan projekt radnoga naziva „Regionalna samouprava za konkurentniju hrvatsku proizvodnju jabuka”. Njime bi se, pojasnio je Josip Kraljičković, pročelnik Upravnog odjela za fondove Europske unije, regionalnu i međunarodnu suradnju Zagrebačke županije, organizirali proizvođači jabuka, potaknulo osnivanje zadruga, sagradile i opremile ULO hladnjače i distributivni centri, osnovale proizvođačke organizacije te na tržište „lansirala“ hrvatska robna marka jabuke, iz ekološkog i integriranog uzgoja. Procjenjuje se da bi projekt bio „težak“ oko 10 milijuna eura, a njegova provedba, predlaže se, financirala bi se sredstvima EU fondova, države, jedinica lokalne samouprave i samih proizvođača.

 

No, da bi se projekt uopće pokrenuo, za što je, prije svega, potrebno izraditi studiju izvodljivosti, trebao bi dobiti i podršku Ministarstva poljoprivrede, odnosno trebalo bi ga, kako je rekao Alojz Tomašević, župan Požeško-slavonske županije, proglasiti nacionalnim interesom. Stoga je zaključeno da Zagrebačka županija, kao inicijator projekta, dogovori sastanak s ministrom poljoprivrede na kojemu bi župani 14 kontinentalnih županija, uključujući i Grad Zagreb, u suradnji s Hrvatskom zajednicom županija, zatražili, ne deklarativnu, već konkretnu podršku. Također, dogovoreno je da se detaljnije razrade izvori financiranja projekta, a kao njegov mogući nositelj spomenuta je Nacionalna veletržnica, čiji je osnivač Vlada Republike Hrvatske.

 

Župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić, koji je sazvao sastanak, uvodno je rekao da proizvodnja jabuke neće moći opstati bez širenja na druga tržišta te stoga proizvođačima treba dodatno pomoći i organizirati ih. „Mi smo s time počeli još prije deset godina, kada smo inicirali osnivanje Poljoprivredne zadruge Zagrebački voćnjaci, a 2008. godine osnovali smo i Distributivni centar za voće i povrće d.o.o.“, rekao je župan Kožić te dodao da je sama gradnja Centra zamišljena kroz dvije faze od kojih je prva realizirana, sagrađena je sortirnica, prostor za pakiranje, upravna zgrada, a druga, za koju su izrađeni projekti i ishođene potrebne dozvole, predviđa gradnju ULO hladnjače kapaciteta 2700 tona. „Sad tražimo modele financiranja ove hladnjače, koja bi značajno pomogla proizvođačima“, dodao je župan Kožić.

 

Podršku predstavljenom projektu dao je i Mario Di Giusti, jedan od najvećih voćara u Zagrebačkoj županiji, koji obrađuje 50 hektara zemlje, rekavši da je važno da proizvođači isto misle. „Kada smo išli na pregovore u trgovačke lance nisu nas pitali za kvalitetu i cijenu, već kolike su nam količine“, rekao je, dodavši da na tržištu veliki lanci „igraju pošteno“, no prekupci itekako koriste činjenicu da proizvođači nemaju vlastite kapacitete, hladnjaču za skladištenje robe. „Ključno je kako ljude, s malim, usitnjenim površinama, nagovoriti da se ujedine. Jedino udruženi proizvođači mogu opstati! Također, treba osnažiti srednji sloj poljoprivrednika, s površinama od 5 do 50 hektara, da osim jabuke sade i druge voćne kulture koje mogu dati veću dobit“, rekao je Di Giusti. Problemom je istaknuo diskontinuitet politike, jer, kako reče, svaki novi ministar „duboko“ mijenja sustave poticaja.

 

S poslovanjem Distributivnog centra za voće i povrće d.o.o., od osnutka do danas, sudionike sastanka upoznao je njegov direktor Hrvoje Bunjevac. S ponosom je rekao da Centar opskrbljuje voćem velike trgovačke lance poput Spara, Kauflanda, Lidla, Plodina te da je lani ostvario promet od 15 milijuna kuna što je, s obzirom na sadašnju razinu infrastrukture, respektabilno. „Da bismo voće mogli plasirati i na zajedničko europsko tržište, i uopće opstati, neophodna je gradnja ULO hladnjače. Tada bismo došli u poziciju da voće ne moramo prodavati ‘pošto-poto’, kako ne bi propalo, već bi njegovim skladištenjem mogli čekati povoljniju cijenu, što danas rade naši konkurenti“, pojasnio je direktor Bunjevac, dodavši da Centar radi na principu komisione prodaje, odnosno voće, a odnedavno i povrće, prodaje u ime proizvođača te zatim od njih „uzima“ proviziju kojom pokriva troškove „hladnoga pogona“.

 

„Osnovani smo po uzoru na distributivne centre za voće i povrće u južnom Tirolu te od samoga početka želimo prerasti u regionalni centar. Kolege u Tirolu jasno su nam poručile: ‘Ako se želite ‘nositi’ s nama i opstati na tržištu morate imati količinu!’. Dakle, neophodno je udruživanje“ rekao je direktor Bunjevac.